Do you buy fashion magazines?

Godinama ne kupujem modne magazine. Poslednje što sam kupila bio je L'Officiel, i to februarski broj 2009. (Morala sam da ga pronađem, čisto da bi i sama videla koliko dugo sam bez zvanične modne literature). A ne kupujem iz jednostavnog razloga. U odnosu na široka prostranstva interneta, suviše su ograničeni, selektivni, i siromašni. Daju samo mrvice, i oduzimaju ono zadovoljstvo uvida u kompletnu sliku, a zatim slektovanja i odabira ličnih favorita. I bez obzira na to koliko volim da pomešam miris tek kupljenog časopisa i sveže skuvane turske kafe, nekako se priča uvek završi tako što mi kafa potraje duže od čitanja/listanja istog. Danas se desilo da čak ni dva časopisa nisi bila dovoljna za jednu kafu, a  pokušala sam i potrudila se da pročitam o čemu su pisali. Uzalud...
Kao što vam je možda poznato Srbija je bogatija za još jedan magazin, Fashion&Friends, čija je promocija bila pre dva dana, koju sam propustila jer me je dovela u dilemu da li da idem ili ne, ali sam na kraju zadovoljna odlukom da veče provedem kući, uz večeru i film sa mojim dragim (a zato o njoj detaljnije možete pročitati kod Marine, MarijeMilice i Aleksandre). Prvi broj je besplatan, i svoj primerak možete nabaviti uz kupljeni Playboy ili Graciu. Taj momenat mi se svideo, a evo i zašto.




Ako ste devojka, možete da bude sebične i kupite čak dva časopisa samo za sebe, trebalo bi da dobijete duplo modno uživanje po ceni jednog. Ako ste momak, možete da ispadnete "fini" i poklonite svojim nežnijim polovinama ovaj vama nekoristan dodatak, da imaju čime da se zanimaju dok zaboravljate na realnost zadubljeni u vaš omiljeni muški magazin. I treća varijanta, moram priznati meni najsimpatičnija. Dakle ako ste devojka, možete da budete totalno frajer i kupite Playboj koji poklonite jačoj polovini dok bi vama ostao jedan totalno ženski časopis. E sad, nakon čitanja novog poklon magazina nisam sigurna koju kombinaciju da vam preporučim, a evo i zašto...
Ja sam kupila onu prvu, a za treću nije ni bilo mogućnosti jer kako saznajem od prodavačice dobili su samo jedan primerak koji je nestao već ranom zorom, na radost nekog njega i nje, mada mislim više na radost njega, sigurno je prošao bolje.
Moj čitalački komentar bi mogao da se svede na jednu rečenicu: drugi broj sigurno neću kupiti. Verujem da nije lako napraviti časopis, ali isto tako verujem da čitaoce ne zanima ništa što nema veze sa njihovim uživanjem u istom.  A evo i nekih od mojih razloga:

  1. Želim da mi časopis traje bar koliko i jedna šolja kafe.
  2. Nijedan časopis  ne može da se poredi sa onim što dobijamo na internetu! A to su uvid u celovitost i svoj lični sud o onome što nam nudi modna industrija (što je morate se složti zapravo osnova ličnog stila, jer svi mi volimo različite stvari, neke više, neke manje, pa već probran sadržaj od strane urednika časopisa uvek ostavlja tek malo prostora za različitost, koliko god se on trudio u tome), mada bih ovo mogla da svedem pod generalni razlog zašto uopšte ne kupujem časopise. A ima i onaj deo da časopisi treba da oblikuju i edukuju o stilu i trendovima, ali ja to uvek doživim kao nametanje i ograničavanje. Šta ću, volim po svome :) 
  3. Ustisak koji mi je ostao nakon čitanja i prelistavanj F&F je slabo i već viđeno, topla voda. Znate onaj momenat kada neko postane pevačica pa poželi da napravi sve klasične scenarije spotova koje su uradile njene prethodnice jer je oduvek maštala o tome (prepoznajete ih sigurno, jutarnji pod belim čaršavima, večernji pod čaršavima sa naznakama erotike i svećama, pa na livadi, pa u nekom klubu gde svi luduju uz njen novi hit, pa neki romantičan na stanici ili pozorištu/bioskopu, oni se smeškaju i zaljubljeno gledaju, pa kao sa turneje i puta oko sveta, pa u vodi, oko vode, na brodu, itd...), taj rad.
  4. Želim da se po nečemu izdvoji i ubedi me da je bolji od drguih - nije se desilo.
  5. I još dosta razloga, ali ovde ću se zaustaviti. Probajte, vidite, pa odlučite, u svakom slučaju ako kupite u kombinaciji sa Grazijom uživaćete u divnom editorijalu sa ulica Beograda.  A ja ću svoje modne avanture zadržati u okviru stare dobre rutine, kafa plus omiljeni blogovi, začinjeno prelistavanjem novih editorijala bez ometanja reklama i sadržaja koji me ne zanimaju:)



To go, or not to go?

Nekada su bajke počinjale sa rečenicom nekada davno iza sedam gora i sedam mora živela je prelepa princeza koja je... i ostatak svi znamo. Moderne bajke su nešto malo drugačije...

U Blogeru, gradu iza sedam društvenih mreža, opasanim velikim zidinama isprepletenih linkova, u "blizini" sedam top svetskih metropola živi jedna princeza Blogerina. Upravo je sa oduševljenjem primila pismo koje će joj promeniti virtuelni a možda i stvarni život. Poziv za reviju njenog omiljenog dizajnera, i slučajno najprestižniju reviju u ovom trenutku. Oduševljena je u mentalnoj garderobi sastavila pet kombinacija za tu priliku, i dok je to radila već je zamišljala  komentare koje će pristići na njen blog kada objavi vest, i računala porast broja posetilaca u narednom postu kada objavi slike sa događaja. Oh, nikada nije bila tako srećna! A sigurno ni tako čitana. Konačno je priznata i važna u svetu o kome je oduvek sanjala..... i onda je do kraja života (zadovoljstva u pisanju) bloga živela srećna i zadovoljna obilazeći revije i ostale IT događaje gde su sa njom postupali onako kako to i dolikuje princezi dok joj to nije dosadilo.





U istom tom trenutku, u jednom manjoj kraljevini Blogera, tamo negde iza sedam društvenih mreža, i iza zidina prepletenih linkova, pa još malo dalje, geografski pogotovo, jer nisu tako blizu svetksih metropola, žive i druge princeze Blogerine. One ušuškane u toplinu svog omiljenog kutka pune entuzijazma pišu o onome što im se dopada, što vole, i sa istim oduševljenjem čekaju da vide šta su to  druge princeze napisale.

Jednog dana, u toj maloj kraljevini Blogera gde princeze ne dobijaju pozivnice koje im menjaju život, neko se dosetio da ih pozovu na modni spektakl neviđen na tim prostorima kako bi svojim pristustvom uveličale pomenuti događaj. I princeze se oduševiše! Njihove pozivnice se razlikuju od onih što menjaju život, ne mogu ih čak ni držati u ruci, one su elektronske i satkane od piksela na ekranu. I možda su one uobičajena stvar u nekom svetu gde stvari funkcionišu uobičajeno i očekivano, ali baš ta mala kraljevina Blogera je nekako nepouzdana i u njoj se nekako sasvim obične stvari zakomplikuju.. A onda su usled nedostatka i nepotpunih informacija krenula pitanja, i za njima neobično odsustvo odgovora i prisustvo odgovora koji nemaju veze sa pitanjima...

I gledajući tu pikselnu strukturu na ekranu neke od Blogerina su možda pomislile, "Konačno je dobilo smisao ono što radim, ta elektronska pozivnica je pravo priznanje mog rada!". A onda su se setile da je ono što pišu bilo priznato i pre i bez toga, i da njenom modnom dnevniku iz dana u dan priznanje odaju verni čitaoci i ona sama jer uživa u tome. Zar je potrebno neko veće, bolje, primamljivije priznanje od toga, zar ljubav prema radu više nije dovoljno dobro priznanje? Neke su možda bile radoznale ili zbunjene i usudile se da pitaju, zatraže objašnjenje famozne elktronske pozivnice, i nisu dobile odgovor koji su tražile. U zemlji u kojoj je svaka treća osoba menadžer za nešto i u skladu sa tim navodno poznaje rad u osnosima sa javnošću, i uopšte tajne komunikacije i dobre prezentacije bilo čega, bi tako nešto trebalo da bude iznenađujuće, no i ne u ovoj kraljevini  za koju svi znaju da ne funkcioniše uvek na logičan način, čak i ako ima neobično velik broj razno raznih menadžera i PR-ova.

A neke su možda razmišljale o tome zašto da se trude da prevale kilometre puta  da bi prisustvovale događaju, kada se niko nije potrudio da odgovori na njihova pitanja. Zar se tako ponaša prema gostima čije se prisustvo sa zadovoljstvom očekuje? I neko bi možda rekao, možda su domaćini velikog modanog događaja zauzeti, ne stignu, možda jesu u pravu, a možda i nisu, ko će to znati. A baš ta mala kraljevina Blogera, u  kojoj se šalju elektronske pozivnice, je poznata po gostoprimstvu, a odsustvo odgovora na pitanje gosta i nije baš znak pomenutog i nadaleko poznatog gostoprimstva, ili me vara ova moja logika u tri sata posle ponoći. A možda je i za domaćine sve ovo novo, sve to sa Blogerinama i njihovim bajkama, možda još uče kako da savladaju moderne pristupe i osvoje glomazne od linkova satkane zidine, i kako da postignu ostvarenje snova Blogerina kao što su uspeli  oni pomenuti gore, malo bliže svetskim metropolama.

Neke su možda rešile da svrate, neke možda nisu ni razmišljale o tome već su nastavile uživanje u svom modnom kutku kao da se ništa nije ni desilo. Neke će možda i pisati o neviđenom modnom spektaklu na ovim prostorima, o svim stylish facama i drugim Blogerinama koje su tu srele. Seveće blicevi na sve strane kako bi se zabeležio neponovljiv trenutak i nezaboravan dan, a broj klikova u Blogeru i pretraživanje u Google-u će dostići tačku usijanja i svi će čuti da se tog dana, u malenoj kraljevini iza sedam društvenih mreža, opasanoj velikim zidinama prepletenih linkova, održao najblistaviji i nezapamćeni događaj na koji su svi poneli svoje elktronske pozivnice :)







Miss Coco


Vogue october 2011
photos: fashion-screen

Crno i belo i Chanel  kao nepresušan izvor inspiracije i prelepa Magdalena Frackowiak u ulozi parižanke su savršen recep za sjajan editorijal. Klasika u svom punom sjaju! Kako slike govore više od reči ostavljam vas da uživate u ovom divnom editorijalu koji me je više nego oduševio. 



Nude and leopard



Blouse: my creation
Jeans: Mango
Bag: Tally Weijl
Belt: vintage
Photographer: Djordje G.


Ne volim utorak i ne volim kišu, a ni oblake. Ne volim ni moje raspoloženje utorkom kada je kiša, a ni jesen mi nije mnogo draga kada skroz posivi i ugasi sunce. Za utorak imam rešenje. Dovoljno obaveza da ga ispune kako bi brže prošao, a za kišu nemam. Ali ona za mene ima svoj plan, uspori me do granica mogućeg, uspava me da poželim ceo dan da provedem ušuškama ispred ekrana uz neki lagan film ili "Prijatelje" i uz kafu koja nažalost baš tada kada najviše treba izgubi moć da razbudi. I onda u tom sukobu obaveza i moje pospanosti, proleti utorak, dan koji ne pripada nigde... (Nije ni početak, ni kraj, niti je sredina radne nedelje pa da znaš da si na pola, a vikend je još daleko)... a sada ga je ostalo još samo pola...
Slike su nastale juče, tik pre nego je vetar doneo jesen.




Color blocking and shoes for fall

Diego Dolcini


Aldo

Vionet

Aprelai

Aperlai

Viktor & Rolf

Zara

Giuseppe Zanotti

Fendi

Pierre Hardy

DKNY

Aldo

River Island

Asos

Vionnet


Pierre Hardy

Charlotte Russe

Marc Jacobs

Hermes

Rupert Sanderson

Steve Madden

Jessica Simpson

Asos

Steve Madden

Aldo

Bottega Veneta

Louis Vuitton

Pollini

photos: various sites


O da, još jedan trend koji nastavlja svoj dalji razvoj. Color blocking! Boje koje su nas veselile ovog proleća i leta još uvek nisu izbledele u našem sećanju, a kako stvari stoje ni neće. Ponovo su tu, ali nešto zagasitije i blaže. Ako ste voleli razigrane i vesele cipelice iz posta o  color blocking-u i prolećnim cipelama imate priliku da malo te ljubavi prenesete i na raznobojne čizmice i cipele koje su dizajneri pripremili za predsotjeću sezonu. Teško je izabrati samo jedne, zar ne? :)







Put some flowers on!

Kada nam priroda (zima) uskrati, tu su kreatori da to bogato nadoknade!
Kreacije su bukvlno procvetale! Očekuje nas pravo proleće u sred zime! Cveće se lagano ugnezdilo i ušuškalo oko vrata, uplelo oko struha, prostrlo po kaputima, i niklo po haljinama. Romantično, lepršavo, nežno, tu je da budi nostalgiju za letom, i sluti na sledeće proleće.
Što se mene tiče, ljubav na prvi pogled!
Ne govorim o cvetnim printovima. Govorim o pravom cveću, koga ništa nije sprečilo da raste, da napusti jednoličnu površinu tkanike, koje je donelo teksutru i pravo bogatstvo ručog rada.
Pa da krenemo...


Prabal Gurung



Mulberry

Alberta Ferretti
Anna Sui


Giambattista Valli

Rodarte

Nina Ricci

Valentino

Ideja doduše nije nova. I u prolećnim kolekcijama za 2011. sreli smo isto to, samo u nešto življim bojama. Neke od njih su mi se urezale u sećanje zahvlajijući svojoj nesvakidašnjoj lepoti. Manje više i dizajneri su isti, ali mislim da niko neće zameriti na recikliranju stare ideje. Na kraju krajeva trendovi treba da se razvijaju i modifikuju, a ne samo smenjuju i nestaju zauvek.

Giambattista Valli

Oscar de la Renta

Carolina Herrera

Vera Wang

A da se radi o trendu koji nastavlja svoj razvoj i doživljava svoj procvat u budućnosti svedoče i modeli iz prolećnih kolekcija za 2012. 

Naravno, Oscar de la Renta

I naravno, Prabal Gurung (o čijoj kolekciji S/S 2012 ste mogli detaljnije da pročitate kod Jelene)

Tu je i Valentino

Peter Som

Zac Posen
Da zaključimo. Cveće je večita inspiracija i to će uvek i biti jer ima moć da budi lepa i romantična osećanja, a to je moramo priznati nešto što nikada ne izlazi iz mode i što uvek iznova pokreće i inspiriše, zar ne?!