Fashion overdose

Proleće još zvanično nije ni stiglo a već imam osećaj kao da sam ga proživela i iznosila sve te boje da gotovo više i nemam želju za istim. A u realnosti se nisam mrdnula dalje od crnog zimskog kaputa i tamnih farmerica. Slična stvar mi se desila prošle godine, a i onih pre. Jednostavno, forsiranje određenih trendova na mene deluje kontraproduktivno, do te mere da i pre nego što vremenski uslovi dozvole njihovo konzumiranje u potpunosti, počinjem da se pitam šta je to sledeće, šta sledi posle, jer ono što je trenutno akutleno u mojim očima već polako gubi svoj sjaj, čak i kada mi se na prvu loptu možda svidi. I tako dan za danom, eliminišem jednu po jednu stvar sa liste neophodnih prolećnih zadovoljstava, što i nije tako loše po budžet, pa na pitanje iz prethodnog posta Da li sam spremna za proleće? odgovaram: Spremna? Pa već sam ga proživela u mislima, iskombinovala na polyvoru, izgustirala u zimskim željama i zasitila se svega da sad želim nešto drugačije. Šta, još uvek ne znam, ali smisliću u hodu... A u čemu je zapravo suština, da ne kažem problem?


Danas se moda živi na internetu, i to veoma brzo, sem ako niste te sreće da je iskusite uživo u vodećim modnim metropolama. Da ne bude zabune, živi ona i na ulicama, ali tu sporije stiže, bar na ove naše, i ima drugačiji oblik od one koju vidimo na internetu. Jer ljudi koji stvarno žive modu (naravno, u ovoj priči se ne računaju oni koji nisu ni zainteresovani za tu sferu života), nisu ni zainteresovani za trendove koji haraju virtuelnim prostranstvom. Zapravo, svu modu (u nedostatku bolje reči, jer je reč moda suviše širokog značenja) bismo mogli podeliti na ona koja živi na internetu i onu koja je stvarna, plus bonus kategorija - ona koja predstavlja poluuspešan pokušaj prenosa virtuelne modu na ulicu. A kada na to sve dodamo lične stilove i aktuelne trendove, dobijemo jednu šarenu salatu različitih konzumenata svega što moda obuvata, pa tako imamo zanimljive kategorije ljubitelja mode, počevši od šopingholičarski nastrojenih lovaca na trendove, preko onih nezainteresovanih, pa sve do onih koji  punim plućima žive svoj stil i povremeno udišu modu. Pomalo konfuzno, zar ne?






Jedan od faktora koji deluje kod nas na Balkanu su definitivno klimatski uslovi. A kako oni to zapravo dovode do modnog zasićenja. Stvar je veoma jednostavna. Pre nego što nam vremenske prilike dozvole da nosimo predivnu prolećnu obuću i odeću, neke druge devojke na drugom kraju sveta su je već toliko iznosile, toliko su se slikale u istoj, da je ista ta divna obuća i odeća sa početka priče postala dosadna i nezanimljiva. A uz to, izbor brendova na našem tržištu je relativno ograničen, te se stvara pogodno tlo za etiketiranje čuvenom frazom "Modni klonovi", pri čemu sama etiketa može biti jako nefer jer će se Zemlja uvek okretati u istom smeru, i proleće će uvek negde drugde stići pre nego kod nas, što u prevodu znači da ni one na drugom kraju sveta nisu mnogo originalne, već samo imaju bolju geografsku poziciju za nošenje novih kolekcija. A kako ih u trci sa vremenom ne možemo pobediti, sem ako neko ne smisli način da se Zemlja zarotira u drugom smeru, moramo tražiti neka nova rešenja, što može biti veoma težak zadatak u poređenju sa prepisivanjem recepta od srećnica kod kojih proleće ranije stiže. Ali svakako zadatak vredan truda, jer pravo zadovoljstvo je u stvaranju nečeg novog i drugačijeg, pa makar to bila samo odevna kombinacija.



A čime smo se to već uveliko predozirali za ovu sezonu? Versace za H&M. Ili je već palo u zaborav? Kakvo je to samo kolektivno ludilo bilo! Oduševljenje, pomama, gotovo kolektivna histerija! Neverovatna sponzorisana ekspanzija na blogovima, a danas samo mesec dana kasnije, zatišje. No, verujem da je globalno ispiranje svesti ovom kolekcijom urodilo plodom. Naravno, njima.
A pastelne i neon boje iliti opsesija koju bismo mogli zvati sve vrste sladoleda u jednoj činiji? Proleće nije čestito ni zakucalo na vrata, a pastel mi je posatao dosadan i izapran. Realno, i previše omiljenog sladoleda može da škodi, pogotovo ako se pomešaju svi ukusi u jednoj porciji. Pa vas pitam, koliko pastela vi možete podneti? Hm, ja ne mnogo, što sam otkrila juče u Merkatoru, gde sam prolazeći pored Tally Weijla, u kome je sve vrištalo PASTEL i NEON, bukvalno doživela pravo silovanje receptora za boju, sa naknadnim flešbekovima, podrazumeva se. Još uvek mi pred očima trepere limun žuta i bledo pink.
A cveće neću ni pominjati, pogotovo duple i troduple doze cvetnih dezena. Ili prošlogodišnji color blok trend, pa Prada naočare, pa čuvene Lita i Zara cipele, neon Stachel torbe, i tako redom.



E sad, pošto je izbor ograničen na još ograničenije trižište, postavlja se pitanje kako se izboriti sa tim. Pa za početak, najbolje bi bilo jedno dobro brisanje memorije o tome šta je u trendu, pogotovo koje su najučestalije kombinacije i kako se šta nosi, pa poput naivnog deteta bez predznanja birati isključivo po ličnom nahođenju i ukusu. Ali kako to nije moguće ostaje pozivanje na čuvenu frazu "uzeti najbolje od trendova pa ih začiniti ličnim pečatom" što u realnosti uvek upali, jer kada se malo razmisli, svako ima svoj lični pečat. Nekome je on originalnost, a nekome nepopravljivi plagijator.


***